Ménagerie [2005–2019]

“I hope that your documentary is fiction.” Jean-Luc Godard

Without the aid of conventions of journalistic captions and mechanics of the directorial mode, the narrative potential in photography is significantly limited. It could be said that the narrative possibilities prevail only momentarily, in establishing relations between photographs that have certain managerial characteristics.

These photographs were taken in environments I know well and are a kind of constructed journal about familiar people, places, and events made with the intention of fictionalising reality. The title Ménagerie (bestiary) is symbolic, denoting not a group of animals, but family. Thus the photographs, which mostly portray various objects, situations, and places, revolve around a group of individuals, who nevertheless remain almost invisible. At once both similar and different, these images, created over a period of two decades, function as sentences, paragraphs or chapters.

With its unorthodox fictional mode, personal trajectory and escapist stance, this work may be understood to indicate the need for a life outside of the norm of time and place in which it was created.  [MV]

:::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Menažerija [2005–2019]

“Nadam se da je vaš dokumentarac fikcija.” Žan-Lik Godar

Bez pomoći konvencije i teksta, potencijal narativa u fotografiji znatno je ograničen i provejava u vezama uspostavljenim između fotografija sa određenim menadžerskim osobinama.

Fotografije su nastale u meni dobro poznatim okruženjima i zapravo su neka vrsta izvitoperenog foto-dnevnika koji podrazumeva pisanje o bliskim osobama, mestima i događajima sa ciljem fikcionalizacije realnosti. Naslov Menažerija (zverinjak) korišćen je u simboličkom, kolokvijalnom smislu grupe ljudi – u ovom slučaju, familije, i funkcioniše kao uvod u narativ. Dakle, ove fotografije, na kojima su uglavnom prikazani objekti, situacije i prostori, tiču se izvesne grupe ljudi, koji ostaju gotovo nevidljivi. Međusobno i različite i slične, fotografije su nastajale tokom više od petnaest godina i pojedinačno imaju ulogu pasusa ili poglavlja.

Sa neortodoksnim fikcionalnim pristupom, ličnom putanjom i eskapističkim stavom, ovaj rad može se razumeti kao nagoveštaj potrebe za društvenom normalnošću.  [MV]